Disciplina

Brz ritam iscrpljuje i visoki zahtevi zastrašuju. Tako iscrpljen i anksiozan, željan brzog napretka i velikog uspeha, čovek se našao u paklu nametnutih zahteva i realnih mogućnosti.

Zgrabi od svega što više možeš i gledaj da budeš brži od ostalih.
To je realnost u kojoj dani brzo prolaze i gde je ranac težak 100 kilograma.

Ako ti je na leđima teret od 100 kila, kako ćeš ustati?
Kako ćeš se obradovati jutru?
Uraditi makar ono najmanje?

Disciplina?

Čudno je.
O disciplini govore bogati i uspešni.
Ipak - deluje nedostižno. Nerealno.
Baš kao i njihovo bogatstvo i uspeh.

Frustracija, strah i panika su prirodna reakcija.
Ali je opasno.
Disciplina izgrađena na strahu, nezadovoljstvu ili panici postaje kazna, batina.
Kao da gaziš mrava koji gradi, da bi hranio crva koji izjeda.

Disciplina, srećom, nikada nije bila to.
Ona je samo oduvek bila tu.
I sada je tu.
Stoji u miru.
U tihoj pažnji.
I čeka volju da budeš dobar prema sebi.
Dobar prema drugom. I drugačijem.

Nema u disciplini nikakve filozofije, ni nasrtljivosti... ni gladi.
Samo tihi trenutak u kome radiš dobru stvar. I gradiš jer ima smisla. I sve ide nekako... prirodno.
Bez pritiska.

14.04.2025 — Marko Kolarević