Blato koje volimo

MARKO KOLAREVIĆ

Ambicija, disciplina, motivacija? – Sve može da se izopači i okrene protiv nas. A ljubav?

Video sam čoveka do guše u blatu. Umoran, nezadovoljan, nikako da uspe. Nije strašno što je slab ili lud. Strašno je što je zaljubljen. Jer zbog ljubavi prema svom blatu uporno odbija da iz njega izađe. A najgore od svega – nedostatak svesti.

Najčešće nismo svesni koliko volimo svoje blato.

Niko neće priznati da voli svoj haos, svoju brigu i tugu, svoj umor i nesanicu, loše navike i probleme, svoje izgovore i neuspehe. Ali u velikim dubinama duše živi velika nežnost prema svemu tome.

Nesrećan sam, očajan sam i razočaran. Sve sam pokušao. Sve me je porazilo. Ništa mi nije po volji, ništa mi ne ide od ruke i strah me je da bilo šta uradim. Jeste to blato. Znam da je loše. Ipak, to je moje blato.

Nisam u blatu jer ne znam kako da izađem. U blatu sam jer ne želim da izgubim ono što najbolje poznajem.

Strah od nepoznatog je očigledna stvar – svi ga vide, svi ga pomenu. Lako smo zaključili da strah od nepoznatog guši naše potencijale i slobodu. Ali, to nije jedina stvar koja guši. Naš potencijal i slobodu mnogo češće guši skrivena ljubav prema poznatom.

U tome i jeste najveći problem, jer – kada ti je neudobno, pomeraš se čak i kad više nemaš gde. Ali, kada zavoliš neudobnost, kako ćeš se pomeriti?

17.04.2025